Planiranje, organizacija i na kraju motivacija da se sve osmišljeno realizuje su izazovi sa kojim se skoro svaka osoba susretne u životu. Često mi se dešava da me ljudi pitaju pa kako ti sve to stižeš. Kako nisam ulazila u analizu vremena drugih ljudi, želim sa vama da podelim kako ja organizujem svoje dane. Verujem da je ključ toga što ostavljam utisak osobe koja puno stvari stiže to što vodim računa u šta ulažem vreme.
Prvo što se ljudi začude kada čuju je da ne uživam u aktivnostima koje drugi vole. Pod tim podrazumevam gledanje TV-a, serija i filmova. Gledam samo crtane filmove i to najčešće u avionu. Ne pratim sport i sportska dešavanja. Ne čitam vesti, posećujem samo Facebok, Instagram i LinkedIn gde sam selektovala da mi izlaze prvo stranice čiji me sadržaj zanima (Simon Sinek, Gary Vaynerchuk, Forbes, Brene Brown, Lonely Planet i sl.). Ne pijem kafe po kafićima svakog dana, niti provodim vreme u šopingu. Kada se viđam sa prijateljima, biram da to bude u nekoj zanimljivoj i korisnoj aktivnosti poput šetnje, vožnje bajsa, trčanja, izleta. Volim da pogledam zanimljivu predstavu, posetim bar na krovu, izđuskam se u klubu i isprobavam različite nove avanture. Za svaku od tih akcija postoje osobe iz mog okruženja sa kojom delim slična interesovanja i sa kojom provedem kvalitetno vreme na taj način. Idem da spavam relativno rano, do ponoći najkasnije. Izađem dva, tri puta mesečno uveče u neki provod. Vodim računa da ne provodim vreme u aktivnostima koje mi oduzimaju životnu energiju i elan, kao što su tračarenje, proslave na koje se ide radi reda, izlasci da bih nekoga ispoštovala i sl. Desi mi se i da omanem jer ne znam uvek da kažem ne, da mi tu i tamo uleti po koji sat na Instagramu i da se zablenem u YT videima. Međutim, to je češće izuzetak nego praksa.
DOBRA ORGANIZACIJA VREMENA JE STVAR VEŽBE.
Moje planiranje vremena potiče još iz vremena fakulteta, kada sam zaintrigirana novim mogućnostima koje su mi se pružile, želeći da što manje vremena provodim kod kuće, krenula da pravim svoj dnevni plan i program, u kom je vrlo malo bilo lufta. To je izgledalo ovako: Faks od 8-14h, Posao od 14-20h, Debata od 20-22h. Pa onda ispočetka. Motiv za to je bio neki moj lični razvoj, u kom sam uživala. Termin za debate su popunjavale naizmenično drugarice, dečko i izlasci, ali je tempo bio isti.
KAKO DANAS POČINJEM DAN?
Postoji #5amclub i trend kod uspešnih ljudi da ustaju baš rano, pre svih, kako bi sve što žele i ostvarili. Inspirisana njihovim navikama, krenula sam to da praktikujem pre oko godinu dana i ta jutra sam toliko zavolela da i dan danas pokušavam da se toga pridržavam – kada god mi to energija dozvoljava. Najviše volim kada ustanem u 6h i onda imam svoje rituale do 8h. Prvo što radim je pijem 2 čaše vode sa limunom, a onda posle pola sata doručkujem voće ili žitarice. Tako mi počinje dan već godinu ipo dana i meni prija. Ovo je jako individualna stvar i ne mislim da je za svakoga. Smatram da je dobro s vremena na vreme izvesti sebe iz zone komfora i oprobati se u nekim novim navikama, nakon čega je dobro proceniti šta je bolje radilo za osobu.
Meni je važno da imam svojih sat vremena mira kada svi pišem dnevnik, planove za dan, čemu sam zahvalna i praktikujem neku meditativnu vežbu. Ako radim reiki za to mi je potrebno 30min, dok meditacije traju 15min i za njih koristim aplikaciju Headspace. Ova praksa mi omogućava da budem fokusirana i prisutna u toku celog dana.
ZAŠTO JE VAŽNO PISANJE PLANOVA ZA DAN?
Jedan od najboljih saveta koji sam pročitala u knjizi Pojedi tu žabu je bio: Prvo zapiši to što želiš da uradiš pa onda uradi. Drugi je bio: Uvek radi prvu stvar sa liste prioriteta, nikad drugu. Ovo se trudim da primenjujem kako privatno tako i u poslu.
Kako mi nove misli i ideje konstantno dolaze, to može da bude jako naporno i opterećujuće u trenutku kada želim da se nečemu posvetim. Misli ne možemo da ubijemo, već možemo samo da ih prihvatimo da su došle i pustimo da odu. Kada mi naiđe misao, onda je zapisujem i svrstavam u jednu od kategorija: uraditi, razmisliti/razraditi i napustiti. Na uraditi listu stavljam sve što znam da želim i planiram da uradim. To je moja TO DO lista, na kojoj su npr.: raširiti veš, uplatiti novac za more, … Na listu razmisliti stavljam sve ideje koje mi padnu na pamet i kojima treba razrada, poput: tekst o organizaciji vremena, put u Nepal, novi kupaći itd. Da bi ove liste bile korisne, potrebno je odvojiti vreme u toku dana, pregledati, obrisati ono što nije bitno a ostale ubaciti u kalendar.
Za sve svoje planove koristim Google calendar na telefonu. Tu upisujem termine za treninge, kada idem u pozorište, rođendane a kada sam baš disciplinovana i vreme za odmor, čitanje i slično.

Iako mi se često dešava da poletim za onim što mi je u trenutku zanimljivije da radim, trudim se da na početku svakog dana, a još bolje je uveče zapišem sve što želim da uradim u toku tog dana. Uveče je bolje planirati jer tada na podsvesnom nivou dajemo mozgu zadatak da osmisli kako da ono što smo mu zadali i ostvari.
Moja lista najčešće počinje sa rečima: Kako bi izgledalo kada bi moj dan bio idealan?
Primer:
- Brzo i lako sam izabrala šta ću da obučem i stigla na posao u pola 9
- Pronašla sam parking ispred kancelarije
- Napisala sam ‘to do’ listu po dolasku na posao i strpljivo rešavam sve zadatke
- Na treningu se osećam snažno i pomeram svoje granice
- Uživam i opuštam se čitanjem knjige pred spavanje
Na kraju dana obavezno pregledam ono što se ostvarilo od plana i tako dajem sebi podsticaj da isti proces ponovim, pošto uvek daje rezultate. Često mi se desi da zaboravim šta sam isplanirala pa se šokiram kada vidim da se ispunilo.
Sve što je ikada stvoreno na ovom svetu, bilo je pre toga u nečijoj glavi. Zato sve što želiš da ti se desi prvo osmisli pa onda zapiši.
Prilikom ovakvog planiranja dana vodim računa da:
- Sve pišem u sadašnjem vremenu kako bih svoj mozak navikla na ideju da je sve ovo moguće da se desi
- Sve pišem u potvrdnom obliku (ne stavljam negacije, npr. umesto ne kasnim na posao stavljam dolazim na vreme)
- Dok pišem, zamišljam osećaj koji imam dok ostvarujem planove i taj osećaj se trudim da integrišem u svoj pisani plan. Npr. strpljivo i pažljivo pišem, opuštena sam dok…
Tehnika koju koristim za planiranje je vizuelizacija. Više o ovoj temi možeš pronaći u knjizi Kreativna vizuelizacija od Shakti Gawain.
POČNI SA ZAŠTO?
POZNAVANJE SEBE I JASNOĆA CILJEVA
Da bi se pokrenula na pravi način važno mi je da definišem smer kretanja u različitim životnim oblastima: posao, prijatelji, lični razvoj, putovanja i avanture, porodica, dom, zdravlje. Za svaku od ovih oblasti jednom godišnje popišem ono što mi je važno i što želim da postignem.
Da bih imala podsetnik ispred sebe i bila fokusirana na svoje planove, kreirala sam vision board. To je vizuelna predstava onoga kako sebe zamišljam u narednom periodu. Pravi se tako što uzmeš gomilu časopisa i iseckaš sve slike koje ti se dopadaju i asociraju na život kakav želiš da imaš. Slike se onda grupišu po životnim oblastima i kače na tablu od plute uz papiriće sa ispisanim ciljevima i željama.
Ljudi kao vizuelna bića pamte u slikama i vision board na nesvesnom nivou postaje podsetnik svega onoga na šta treba da se fokusiraš.
Primer vision board-a:
Kada imam ovako definisanu i složenu predstavu o svom životu, mnogo je lakše da se posvetim realizaciji I dugoročno zadržim motivaciju za svoje želje i ciljeve. Da bih te sprovela kroz moju organizaciju vremena, navešću jedan svoj cilj i kako onda njega uklapam u svoj dnevni raspored. Na polju ličnog razvoja i putovanja stoji uspon na Himalaje. Za to je potrebna fizička spremnost i snaga, tako da mi je cilj da osiguram da se bezbedno popnem i siđem sa vrha Anapurne.
Kada imam pred sobom ono što mi je važno, mnogo lakše definišem svoje prioritete.
Kada porodica ima jedna očekivanja, prijatelji druga a na poslu treća i svi traže vreme i energiju, dešava mi se da se pogubim u svemu tome. Kako bih napravila balans i za sebe odabrala najbolje, onda u svoj dnevni plan prvo ubacujem ono što mi je prioritet dugoročno. Ostavljam lufta za neke stvari ad hoc, ali najveći deo dana I aktivnosti mi je isplaniran spram toga što želim da ostvarim. Ta lista me sprečava da radim neke nebitne stvari, poput viđanja sa ljudima koji su mi OK ali nemam realnu potrebu ni želju da se viđam sa njima. (sledeća lekcija je kako reći NE – I to sam učila!)
Da se vratim na svoj cilj da idem na Himalaje, u kalendar stavljam 3 puta nedeljno trening. Tek nakon toga dolaze ostale stvari – poput odlaska u bioskop sa drugaricama. Često mi se dešavalo da na sve pozive odgovaram sa može, imajući osećaj da ću ukoliko ga odbijem propustiti priliku. Dobra stvar je da mi kreiramo prilike, ne padaju one sa neba. Tako da kada god budem želela nešto, pronaći ću način da to i ostvarim. Ako je cilj pravi, trenutak će doći baš kada treba.
Želim da vreme provodim kvalitetno, sa što manje praznog hoda.
Pošto živim na 15-ak kilometara od Beograda, dnevno provedem minimum sat vremena u vožnji do posla i nazad. Kako ovaj broj ne bi bio duplo veći, kada god imam nešto da završim u gradu, gledam da to bude pravo posle posla, npr. Viđanje sa društvom. Ako prijatelji ne mogu odmah posle posla, onda u međuvremenu završavam neke od obaveza sa liste uraditi – poput nošenja sata na popravku, uplaćivanja računa, pisanja za blog… Kada postoji lista stvari koje želim da uradim i koja nije hitna, vreme za to nađem u ovim među-periodima.
Isto tako vodim računa da ako idem na trening, zakažem odmah posle posla, da ne bih otišla kući, zablejala na Instagramu pola sata i onda shvatila da moram da izletim dalje.
Pored organizacije i optimizacije dnevnih obaveza i zadataka, važna je samodisciplina.
Iako sam za neke stvari sam fleksibilna, kod treninga nema pomeranja. Koliko god da sam umorna ili mi se ne trenira, ja idem.
KAKO SE MOTIVISATI?
Svi imamo naviku o kojoj malo razgovaramo, a to je oklevanje. Ja oklevam kada treba da pozovem drugaricu da joj kažem da ne bih da se vidimo danas, jer želim da odmorim. Oklevam kada treba da napišem tekst za blog jer otkrivam delove sebe o kojima nisam do sada govorila. Odlažem organizaciju kampovanja za ljude koje ne poznajem, jer je to nešto sa čime se do sada nisam bavila. Prokrastinacija ili ti odlaganje ciljeva je jedna od najozbiljnih prepreka u našem razvoju. Naš mozak nije dizajniran da radi stvari koje su mu neprijatne niti da ide u susret promenama. Njegova uloga je da nas sačuva od svega što može da nas povredi. Ako želimo da rastemo, moramo da radimo i stvari koje nam se ne dopadaju.
NIKAD NAM SE NEĆE RADITI STVARI KOJE SU TEŠKE.
Tehnike koje koristim da bih se naterala da izađem iz začaranog kruga odlaganja onoga što želim ali mi je teško da se uhvatim u koštac slede:
- PRAVILO 5 sekundi koje podrazumeva da kada dobijemo ideju da nešto uradimo, ne razmišljamo već krenemo da odbrojavamo 5, 4, 3, 2, 1 i onda to uradimo. Odbrojavanjem u nazad se okupira mozak, prekida ono preterano razmišljanje o strahu i mogućim posledicama akcijom odmah. Kod mene to funkcioniše ujutru, kada treba da ustanem iz kreveta, pa kažem sebi – ajde ustajemo na 5. Iskreno, ovo mi uvek pomogne kada ga se setim! Primenjuje ga preko 8 miliona ljudi širom sveta po rečima autorke, čiji video možeš pogledati u nastavku:
- Druga tehnika koju koristim za trening je da obučem garderobu bez uključivanja mozga gde idem. To je princip zavaravanja, kao kada malo dete krenete da oblačite da ide kod zubara ali mu ništa ne pričate o tome jer će imati otpor. Tako i ja, pokušavam da mislim o nečemu drugom dok se spremam. Kada sam u opremi, onda kažem sebi: Pa kad si se već obukla i obula, šta te košta malo da istreniraš. Koliko budeš mogla. I onda naštelujem na telefon da trčim 6km i ne odustajem dok ne ispunim cilj.
- Često pre nego što zaspim zamišljam kako bi trebalo da mi izgleda dan, uključujući I to kako će mi biti na treningu. Koje ću vežbe raditi, kako ću se osećati u toku i nakon treninga. Kada zamislim taj dobar osećaj, mnogo mi je lakše da se nateram i odem da treniram.
Da sumiram, ključni faktori koji meni pomažu u organizaciji vremena su: jasno postavljanje ciljeva i prioriteta, optimizacija vremena, eliminisanje praznog hoda i pravilo 5 sekundi za samodisciplinu i ukidanje odlaganja planiranog.
Bez obzira na sve navedeno, ne želim da razvijam lažnu sliku da sam za sve aktivnosti disciplinovana. Još uvek se susrećem sa ovim izazovom kada želim da pišem. Ova aktivnost je uslovljena kreativnošću, inspiracijom, opuštenošću i stanjem uma. Verujem da je i to prostor za razvoj i napredak. Kažu da se sve navike stvaraju tako što se 21 dan nešto radi, tako da ću ja pokušati sebe da pokrenem i bavim se ovim delom svoje ličnosti na jedan drugačiji način. Videćemo kako će to ići 🙂
Volela bih da čujem i vaše savete za organizaciju vremena!
Ukoliko vam je bilo korisno, podelite sa prijateljima kojima mislite da će značiti ova tema.