Da li ste nekada seli u kola i krenuli na vikend u Srbiji bez plana i programa? Meni je to od skoro postao omiljeni način da putujem i istražujem. Prednost ovakvih avantura je što sam u miru – ne moram nigde da stignem, niko me ne čeka za rezervaciju i opuštena sam da primećujem svet oko sebe, zastajem i donosim odluke u hodu gde želim da prenoćim, ručam i odmorim.
Rezultat jedne takvog putovanja je bio obilazak Obedske bare, rezervata prirode Zasavica, Fruške gore i vinarije Tri međe i oblak. U nastavku su informacije o sadržajima kojima raspolažu ova mesta, cenama i predlogu rute za vikend putovanje.
Znala sam da želim da budem u prirodi, pored vode, da šetam i da pratim svoj osećaj u toku dana.
DAN 1: OBEDSKA BARA
Na samo sat vremena od Beograda kolima, nalazi se prirodni rezervat Obedska bara. Iznenadila sam se koliko je lepo sređen i sadržajan čitav kompleks. Lepo pokošen travnjak je popunjen klupicama sa stolovima, gde se uz rezervaciju i plaćanje 250 dinara po stolu dobija žica za roštilj i drva. Domaćini nam ponosno objašnjavaju da se tu često organizuju rođendani. Ulaz u rezervat se naplaćuje 120dinara.

Postoje više staza za šetnju po rezervatu. Mi smo krenule kraćom koja je duga 5km i na kojoj se penjemo na dve osmatračnice za ptice. Ptice smo videle svuda osim sa osmatračnice. Ko voli da vozi bajs, postoji i staza od 22km oko rezervata i bicikli za iznajmljivanje.
Da bi se vozili brodićem, potrebno je da se organizuje veća grupa pa smo se provozale čamcem same. Trebalo nam je malo vremena da se uhodamo i sinhronizovano veslamo – što smo uspele kada smo vraćale čamac.
Uživanje je biti na vodi, upijati sunčeve zrake, gledati procvetale lokvanje i žabice kako skakuću.
RESTORANI U KUPINOVU
U blizini Obrežja i Obedske bare nalazi se Kupinovo sa par restorana sa dobrom hranom i divnim domaćinima.
U restoranu Aurbona fides nas čeka nasmejana i prijatna ženica koju od milošte Kupinci zovu keva. Za ručak preporučuje domaće ćevape – čisto meso, 75% junetine i 25% svinjetine. Potvrđujem ukus, pošto su zbrisali sa tanjira pre nego što je i nastala slika. Uz njih dobro ide domaći sir i šopska bez luka. Za dezert probamo palačinke sa domaćom marmeladom od šipurka. To je bila najbolja marmelada koju sam ikada probala!
Keva je i posle 26 godina života, za Kupince je i dalje dođoška. U Beograd dolazi na 2h, da je mine želja za brzinom – ali se brzo vraća.
Iako se ovo mesto proslavilo po Mikiju i Velikom bratu – ljudi koje smo upoznali su bili više nego prijatni i domaćinski orijentisani. Kad se uđe u kafanu, prvih 10 minuta ste gost – posle toga ste domaći. Tako sam se i osećala.
Pogled na Obedsku baru sa terase je očaravajući. Sa nevericom primam informaciju da se voda toliko popne da bude ispod restorana.
U Kupinovu postoje 3 restorana sa domaćom hranom, crkva koja se renovira i još zanimljivih mesta – koje na žalost nisam uspela da posetim.
NOĆENJE: BUNGALOVI ZASAVICA
U pola 10 donosimo odluku da bismo da spavamo u prirodi i preko Bookinga rezervišemo smeštaj u rezervatu prirode Zasavica. Nakon pola sata vožnje od Kupinova parkiramo se ispred preslatkih brvnara. Nisu očekivali ovako kasnu rezervaciju, ali dobijamo kompletan tretman i zbrinute tonemo u san uz zvuk kreketanja žabica.

Noćenje za dve osobe je 3.000rsd i uz ovaj link možete dobiti popust 10%.
U Zasavici postoje različiti smeštajni kapaciceti – od auto kampa, preko smeštaja u vizitorskom centru i od pre par meseci 2 bungalova. Preslatke brvnare su skromno opremljene sa 4 kreveta, imaju malo kupatilo, rešo za kuvanje jutarnje kafice i šolje za čaj.

Dan započinjemo uz druženje sa životinjama, tursku kafu i kajganu sa domaćom kobasicom od mangulice.
Na teritoriji rezervata nalazi se pregršt domaćih životinja – od konja, preko magaraca, ovaca, koza do govečeta. Veliki travnjak je za mališane dušu dao. Vizitorski centar funkcioniše kao osmatračnica gde se sa 18 metara visine može uživati u pogledu na 300ha pašnjaka i najširem delu Zasavice. Ovde se može provesti dan u vožnji čamcem, šetnji i druženju sa životinjama. Ulaz se naplaćuje 120 dinara i za veće ture treba najaviti dolazak. Cenovnik i ponuda se mogu naći na zvaničnom sajtu Zasavice.
DAN 2: FRUŠKA GORA
Na Fruškoj gori se na svakom koraku nalaze putokazi za manastire, izletišta, staze za šetanje i vožnju biciklama. Iako mi je vožnje preko glave, krivudavi putevi oivičeni krošnjama drveća i prelepim pogledima na livade, prosto mame na istraživanje.
Rohalj baze, Letenka i Jabuka su proplanci za piknik na kojima sam poželela da prostrem ćebe i zabodem uživajući u čarobnom pogledu i prirodi. Ovog puta nismo stigle, ali već planiram neki sledeći. Na sajtu Fruškać nalazi se lista svih fruškogorskih izletišta na kojima se može napraviti piknik. Šetnja šumom i obilazak više od 15 manastira mi se čini kao sjajan način da se provede dan na Fruškoj gori.

Zastajemo kod napuštenog imanja Testera gde se nekada nalazila škola u prirodi. Ovde je i jedno od 16 veštačkih jezera pogodnih za pecanje, ali i uživanje pored vode.
NAPUŠTENA KATOLIČKA CRKVA VREDNA DIVLJENJA
Uz Dunav, nastavljamo vožnju prema granici sa Hrvatskom gde u mestu Banoštor nailazimo na crkvu bez krova koja svojom pojavom ostavlja bez daha. Sva zarasla u puzavice i travu, tako je interesatno izgledala, da sam morala da zaustavim auto i pogledam je bliže sa svih strana. Da bi se ušlo unutra, penje se zapuštenim stepenicama okupiranim koprivama. Na krovu se ugnezdio bračni par roda koji nam se javio klepetanjem kljunovima. Katolička crkva Svetog Rudolfa sagrađena 1912. godine. Meštani je zovu ‘švapska’. Meni je u njoj izgledalo kao da je vreme stalo i da sam zalutala u bajku Trnova ružica.

VINARIJA TRI MEĐE I OBLAK
Na Fruškoj gori je registrovano preko 70 vinarija i ovog puta idemo do Neština – gde je na brdu iznad Dunava ušuškana vinarija Tri međe i oblak. Kako doći do nje – Marija je detaljno objasnila u tekstu.

Naš domaćin Vlada nam objašnjava kako da bi došao do vinarije iz Bačke Palanke gde živi, mora da pređe dve granice – da uđe u Hrvatsku i iz nje izađe, kako je sa te strane udaljenost 8km. Ako bi išao preko Novog Sada, imao bi 50km. Odatle dve međe u nazivu vinarije, dok je treća – Rastova međa, brdo gde se nalazi izdvojeni deo vinograda.
Na brdu gde se nalazi vinarija nikada nije bilo grada, već postoji specifična struja koja razbija ledene oblake kada dođu iznad. Odatle i oblak u nazivu vinarije. Nekada su tako male stvari dovoljne da se prenese autentična priča porodice Dragićević i njihove ‘garage’ vinarije. Etikete tri vina su pažljivo dizajnirane i pričaju priče o vagabundu i paganu. Uz šetnju po vinogradima i domaću kobasicu odlično je išao voćkasti, aromatični roze – Pagan.
SPAVANJE U KUĆI STAROJ PREKO 100 GODINA
Najlepši deo večeri je bio noćenje u potkrovlju kuće stare više od 100 godina. Da bi se došlo dušeka koji leži na podu, penjemo se drvenim merdevinama. Na prozorima nema stakla, već samo mrežica za komarce i uz zvuke padanja kiše i zrikavce, pokrivena toplim jorganom tonem u san. Ovo je jedina kuća na brdu, pa uveče nema zvuka automobila i dodatnog svetla osim zvezda. Ceo ugođaj je čaroban!
Imale smo sreću da budemo prve koje su prenoćile u vinariji – i ako želite ovo jedinstveno iskustvo za sebe, javite se Vladi na Instagramu, putem maila trimedjeioblak@gmail.com ili na telefon.+381 64 864-15-19
Ovde završavamo naše putešestvije. Koji je vaš omiljeni vikend road trip u Srbiji?
#sharingiscaring: Pišite mi u komentarima ideje za mesta koja treba da posetim.
Podeli ovu priču sa prijateljima i inspiriši ih za sledeću avanturu.
11
[…] VIKEND U SRBIJI: OBEDSKA BARA, FRUŠKA GORA, ZASAVICA […]
[…] VIKEND U SRBIJI: OBEDSKA BARA, FRUŠKA GORA, ZASAVICA ŠTA RADITI NA DIVČIBARAMA? NAJLEPŠA FARMA U SRBIJI 9 […]