Nešto što je za nas obično, za njih bi bilo neobično. Putuju bez pasoša, žive sa više žena i svoje bogatstvo mere u broju grla stoke. Imaju rituale koji mogu da ugroze živote, ipak ostaju dosledni tradiciji. Žive nomadski, daleko od civilizacije, što im onemogućava pristup čistoj vodi, školi i hrani. Tako žive Masai ljudi u Tanzaniji.

U Tanzaniji postoji preko 130 plemena i isto toliko jezika. Svako pleme ima svoj jezik, a zvanični je Svahili.

Monika, devojka koju sam upoznala preko Couchsurfinga, odvela nas je u svoje selo – odakle je njena porodica. Selo Engaruka se nalazi na tri sata od Aruše i tamo sam imala priliku da se upoznam sa realnim životom Masai plemena.

Monika iako Masai, prilagodila se savremenom načinu života i živi u gradu

KAKO ŽIVE LJUDI U MASAI PLEMENU?

Masai je jedno od afričkih plemena karakteristično po svom nomadskom načinu života. Nemaju stalno mesto boravka već prave privremene kuće, premeštaju se u potrazi za vodom i hranom, zajedno sa svojim stadom ovaca, krava i koza. Ove domaće životinje su im glavni izvor hrane i njihov broj ukazuje na bogatstvo plemena. Nemaju pasoše, poštovani su od strane zajednice i mogu da se kreću gde god požele.

Ovo je jedno od retkih plemena koje je zadržalo svoje rituale i navike. Žive najčešće daleko od civilizacije, bez kontakta sa ostatkom sveta. Samo u Tanzaniji ih ima oko 5 miliona, a još žive u Sudanu, Ugandi, Keniji… Ne koriste kalendar, sat, niti znaju koliko ko tačno ima godina. Godine računaju po principu – kada je došao XY predsednik na vlast.

MASAI LJUDI I DIVLJE ŽIVOTINJE

Kako žive u divljini, okruženi su divljim životinjama – poput lavova, slonova, žirafa, leoparda. Po njihovoj kulturi i tradiciji tabu je da se divlje životinje love ili jedu i žive u miru sa njima. U okviru posete rezervatu Ngorongoro, može se otići i do Masai sela koja se nalaze usred prirode. Tamo sam videla Masaije kako se slobodno kreću pored žirafa, zebri, bizona.

KAKO IZGLEDA KUĆA MASAI LJUDI?

Imanje na kojem živi jedna Masai porodica, zove se boma. Ograđeno je bodljikavim biljem, koje sprečava dolazak predatora. Kuće se prave tako što se štapovi zabodu u pod, pa se grančice isprepliću oko njih i sve fiksira mešavinom od blata, trave, ljudskog urina i izmeta krave. Unutrašnji zidovi su obloženi kravljom kožom. Unutar kuća se nalazi 1-2 spavaće sobe, kuhinja – što je zapravo mesto gde se pravi vatra i prostor gde se čuvaju male koze.

Deset kuća ima jednog glavešinu – Balozi, koji rešava konflikte i odgovoran je za komunikaciju sa drugim Masai plemenima.

ODNOSI U MASAI PORODICI

Muškarac je glava porodice i žene su kao roblje. Muškarac ima više žena koje mu rađaju decu kako bi bilo što više ljudstva koji bi brinuli o životinjama u njegovom posedu. Žene se prodaju za domaće životinje kao jako mlade – nekada i dok su u stomaku.

Devojčice se već sa 13 godina, kada dobiju mestruaciju, udaju za nekada i 60 godina starije ljude. Kada je žena trudna, moguće je da se već tada beba, ako bude devojčica, proda za koze, ovce ili krave. Nemaju nikakvo pravo odluke i prepuštene su na milost i nemilost svog muža.

Žene uglavnom čuvaju decu i spremaju ručak. Ukoliko žena nešto ne uradi kako treba, muškarac je zakači za drvo, skine je golu i istuče. Onda je vrati u kuću i da joj da pije ulje i da se maže kozjim lojem kako bi bila opet ’upotrebljiva’. Vrlo je surov način života i ophođenja. Žene su zadužene za pravljenje kuća, kuvanje, prikupljanje drva za ogrev i muženje krava.

Podela posla je po starosti Masaija:

  • 0-8 godina – čuvaju male koze i vode ih na ispašu
  • 9-18 godina – idu daleko po vodu, čuvaju koze i krave
  • 19-35 godina – ratnici koji idu po krave i koze kada se izgube, ako lav napada stoku, idu da ga love
  • 35-45 – mlađi odrasli
  • 45 + – stari, koji rešavaju plemenske sporove, ratove i svađe između plemena.

OBRAZOVANJE MASAI LJUDI

Od sela koje smo posetili, 18km se pešači do mesta gde se ide po vodu u jednom smeru. Voda se donosi na magarcima, ali je to i zadatak dece. Važi više za dečake, pošto se devojčice sa 13 godina već predaju dalje. Jedno od važnih prava koje im je svima uskraćeno je obrazovanje. Kako zavise isključivo od stoke, deca su posvećena čuvanju i vode životinje na ispašu. Škole su jako udaljene od mesta gde Masai ljudi žive i retko koje dete se šalje u školu.

MASAI RITUALI

Jedan od najstrašnijih obreda za devojčice u Masai plemenu je obrezivanje klitorisa koji je u Tanzaniji sada i zakonom zabranjen. Ovaj obred se izvodio u jako nehigijenskim uslovima, u sred plemena i dešavalo se da devojčica zbog krvarenja premine. Kako sada ovaj ritual nije dozvoljen, u nekim plemenima se i dalje sprovodi u tajnosti – što je onda još opasnije po decu.

Obrezivanje je kod muškaraca vrlo značajan ritual koji se održava jednom u 7 godina. Obrezivanje se sprovodi na živo i dečak ne sme da zaplače. Ako zaplače, do kraja života će biti ismevan. Obrezivanje se sprovodi kada dečaci imaju od 15-31 godine. Čitava grupa ljudi koja je obrezana u jednom danu, dobija svoj Masai naziv koji označava starost i na osnovu kojeg se ukazuje poštovanje. Obrezivanje označava prelazak u doba kada dečak može da pije alkohol i kada postaje ratnik.

Jedan od rituala čišćenja koji porodica sprovodi jednom godišnje je da se mesec dana izoluje iz sela i jede samo meso i lekoviti napitak od biljaka. Porodica se seli na prostor poznat kao XXX, gde se kuva biljka sa lekovitim dejstvom i gde se čisti.

MASAI GARDEROBA

Masai garderoba je ranije bila koža ovce, dok je danas prepoznatljiva po crvenoj i plavoj tkanini na kockice ili štrafte. Sastoji se od dva komada tkanine koji se zove shuka – koji liče na marame, od kojih se od jedne pravi toga i vezuje na ramenu, a druga služi za pokrivanje ramena. Na nogama nose papuče koje se prave od automobilskih guma – delom zbog raspoloživosti materijala, a delom zbog izdržljivosti. Žene su okićene nizovima perlica koje nose svaki put kada izađu iz kuće. To su najčešće ogrlice, minđuše, trake i kape za kosu. Kod Masai ljudi se često mogu videti razvučene uši koje su simbol mudrosti i poštovanja. Uši buše iglama, komadima drveta, stavljaju kamenje – i muškarci i žene.

Imala sam sreću da mi je Monika dala da prošetam jednu od njihovih odora prilikom posete njenom selu Engaruka.

NEDOSTATAK HRANE I PIJAĆE VODE JE GLAVNI PROBLEM

Kako žive često u sušnim oblastima, daleko od civilizacije, pristup vodi i hrani im je jako ograničen.

Dosta Masai ljudi je napustilo pastoralistički način života i sada žive u gradovima, dok se drugi opiru i ne žele da budu deo civilizacije.

Masai ljudi ne jedu ribu i ptice. Ribu smatraju insektima, a bilo koja vrsta živine se smatra lošom za njih. Osnovna hrana koju konzumiraju je meso i mleko. Za razliku od ostatka Tanzanije gde je mleko jako skupo i meso predstavlja luksuz, za Masai pleme to je svakodnevica.

Uvek se pitam da li oni svi biraju takav život ili jednostavno ne znaju za bolje ili ne mogu bolje.

Za mene je suština putovanja upoznavanje sa životom lokalnog stanovništva, razumevanje kulture, navika i prilika da iskusim to nešto drugačije, što svaki narod ima. Sa Masai ljudima sam provela samo jedan dan i volela bih nekada da živim tim životom – pa se nadam da će sledeća priča o njima biti upravo nakon ovog iskustva.

Do tada, možeš istražiti ostale priče iz Tanzanije:

VODIČ ZA VOLONTIRANJE U TANZANIJI

VODIČ ZA HIKING TURU U USAMBARA PLANINAMA

5 ISTINA I ZABLUDA O SAFARIJU U TANZANIJI

11