Znam, teško je kada se osetiš bespomoćno i ugroženo od strane jednog muškarca.

Može biti stariji od tebe, ali i ne mora. Znam kako je to kada te pogleda u oči i govori ti šta bi ti radio. Znam kako je kada pokazuje delove tela kojima želi da te dodiruje. Znam kako je kada ti govori da bi želeo da ima seks sa tobom, kada oblizuje usne. Znam da nije nimalo prijatno osetiti se nesigurno i nezaštićeno.

Znam i kako je kada su ljudi oko tebe i ne reaguju na tako nešto.

Kada se prave kao da ne vide ili ih ne zanima da se uključe. Kada stoje i posmatraju kao da je to reality show, a ne jedan stvaran život. Znam koliko je razočaravajuće i iznenađujuće.

Ali znam i da si snažna i pametna.

Da u tom trenutku uradiš ono što je najbolje za tebe. Da se suprotstaviš. Da se odbraniš. Da u sebi pronađeš lavicu koja će da zareži kao da će da ga ubije. Koja će da preplaši tu kukavicu koja ne zna da obuzda svoje instinkte i koja se na ovaj način ponaša samo kada vidi nezaštićenu, samu ženu. Znam da možeš da vrisneš i tražiš pomoć.

Znam da je važno da alarmiraš ceo svet.

Znam da ovakve stvari ne smeju da se dešavaju i da moramo o njima da pričamo. Znam da tim kukavicama treba pokazati gde im je mesto.

Znam da ima ljudi koji žele da ti se nađu. Znam da će te zagrliti, da ćeš sa njima biti sigurna. Da možeš zaplakati. Da će ti pružiti utehu i ljubav. Da će biti tu sa tobom. Želeće da ti pomognu da ovu situaciju rešiš. Važno je da ti rešiš.

Znam kako je kada bi mu ruku odgrizla, ispalila metak u čelo, ubila boga u njemu motkom. Znam kako je kada bi ga jurila preko pola sveta da mu pokažeš gde mu je mesto i da ovako ne sme da se ponaša ni prema kome na svetu. Znam kako je kada dobiješ očajnički poriv da savladaš borilačke veštine i da se vratiš da se biješ – pa da vidimo ko je jači. Najprimitivnije. Jer su i oni na tom nivou razvoja. I ne, nije stvar da ti nisi na tom nivou. Stvar je da znaš sebe da zaštitiš na kom god nivou da je potrebno.

Ne može se protiv neandertalca komunikacijom intelektualca. Jednostavno ne razume. Zato je okej da osetiš agresiju i poriv da ga izraziš. Pronađi način da to uradiš. Vrišti, udaraj u jastuk, trči, udaraj u džak, tresi tepih, okopavaj zemlju. Ne daj da ostane u tebi. Neka ide dalje.

Prijavi. Policiji. Bratu. Dečku. Mami, tati. Prijavi prijateljima. Pozovi u pomoć sve one koji su ti najveća snaga.

Znam da ti ovo možeš i sama. I da si već pobegla i uspela. Ali znam i da sledeća može biti neka koja ovo nije pročitala. Može biti neka mala devojčica koja nema u sebi još uvek ženu lavicu. Koja će biti prestrašena. Koja možda neće smeti ni da priča.

Budi unapred njen glas. Pomozi joj da ne doživi slično. Neka ima lepo detinjstvo i neka se prvo osnaži kao žena.

Koliko god da si jaka žena, ovo ne može da te ne potrese. Možda i nikad ne zaboraviš. Ali je važno šta si uradila sa situacijom. Da li si iz nje izašla sa osećajem, šta god da mi se desi – ja ću to rešiti. Imam lavicu u sebi koja će mi pomoći.

Ili si izašla sa strahom da ideš mračnim prolazom, šetaš sama ili budeš pored nepoznatog muškarca. Potraži pomoć i podršku, najbolje terapeuta i reši se traume, da bi bila zdrava žena i majka.

Volim te. Uz tebe sam.

Ovo pismo sebi je nastalo na preporuku moje terapeutkinje Ivane, nakon neprijatne situacije koju sam doživela. Preporučila mi je vežbu za prvu psihološku pomoć:

Napiši tekst o tome i o tvojim osećanjima vezano za to ali zamisli da ćeš ga stvarno objaviti i da mu je namera da osnaži žene da pričaju o tome i da traže podršku. Odmah ćeš se setiti ko si ti u stvari.

❤

Pored toga što mi je puno pomoglo, osetila sam ogromnu želju da ga podelim sa ostalim ženama koje su možda imale slične situacije.

Statistika kaže da svaka druga žena doživi fizičku neprijatnost, a SVAKA makar verbalnu. Pričajmo o tome.

Podeli ovaj tekst i podrži razgovor o tabu temama u našem društvu.

Pročitaj i moje ISKUSTVO SA PSIHOTERAPIJE.

19